Zvuk
Zvuk je svuda oko nas, iako ga često ne primećujemo dok ne utihne. On je prvi znak života koji čujemo još u stomaku – otkucaji majčinog srca – i prati nas kroz svaki dan, kroz tišinu, buku, melodiju, govor, smeh ili šapat. Zvuk nije samo fizička pojava, to je iskustvo. Zvukovi mogu probuditi sećanja, izazvati emocije, promeniti naše raspoloženje. Pesma koju slučajno čuješ na ulici može te vratiti godinama unazad. Zvuk kiše, vetra ili talasa zna da umiri više nego hiljadu reči. Zanimljivo je kako različito reagujemo na različite zvuke. Nekome je tišina najlepši zvuk, dok drugome ona znači prazninu. Nekome je buka grada uzbudljiva, drugome nepodnošljiva. U tome se ogleda posebnost zvuka – on je univerzalan, ali istovremeno duboko ličan. U današnjem svetu, prepunom informacija i digitalnih tonova, možda je najvažnije naučiti da slušamo. Ne samo zvukove oko sebe, već i one u sebi. Jer zvuk nije samo ono što se čuje – to je način na koji osećamo svet.